Dejan Orešković – Klo

Dejan Orešković Klo rođen je 24.3.1970. u Slavonskom Brodu gdje bezbrižno odrasta u blagodatima sumraka socijalizma. Na prvi koncert odlazi sa 6 godina s roditeljima. Riječ je o koncertu Bijelog Dugmeta, a razlog je što su mu roditelji bili fanovi istog benda. Od sve te buke, strke i bradatih kosijanera (posljednji krik mode u to vrijeme), mali Dejan počeo je histerično plakati i u pola koncerta otišli su kući. Ali taj događaj će ostati urezan u njegovom sjećanju…

Malo nakon toga od ujaka je dobio prvu akustičnu gitaru i vrijedno je savladao akorde te naučio svirati prvu pjesmu – The House of the Rising Sun. Od tada se u dječjim snovima vidi na ogromnoj bini obasjan svjetlima. Jedan od najsretnijih dana bio je kada je u osmom razredu bio pozvan u prvi band. Klasika, svi su tad svirali Stonese i slične stare dobre stvari po osnovnim i srednjim školama. Tada je Dejan svirao drugu gitaru u bandu i kako to biva s ritam gitaristima, koji su obično tiši i povučeniji tipovi, počinje svirati bas… Bas gitara mu na početku i nije najmiliji instrument, ali vremenom ga je zavolio.

Od malena Dejan je bio jedno od one djece koja su rastavljala sve živo u kući da vide “kako to radi”. Tako se i rano počeo baviti elektronikom, a to znači da je sklapao pojačala od starih gramofona i radija u kutijama za cipele i slično… Tada počinje snimati i svoje prve pjesmuljke na nekakav “krš kazić” pa bi to puštao, a na drugi dodavao drugu gitaru… I tako Dejan otkriva da ima uho za slaganje i snimanje muzike, čime se i sada aktivno bavi uz sviranje.

Lagano, redali su se lokalni brodski bandovi, sve dok nije počeo raditi s grupom Casablanca, koja dobiva ugovor s tadašnjim Jugotonom, što je u to vrijeme stvarno bio “big deal”. S 18 godina snima prvu pravu vinilnu ploču u ozbiljnom studiju. Sve je tada u glazbenoj industriji bilo drugačije… Troškove snimanja i ostalog pokrivao je izdavač. O tome danas mladi bandovi mogu nažalost samo sanjati…

Tada počinje taj nesretni rat koji je sve razbacao po svijetu… Grupi je bila ponuđena gaža u Münchenu kod “gazde” Ivana na duže vrijeme. Tamo je Dejan radio sve za malo para. Radio na šanku, prao suđe, svirao i radio na razglasu… Sve “za sto maraka”… U tom užasu jedini svijetli moment bila su gostovanja velikih hrvatskih i bosanskih izvođača, a kako je to bila hrvatska diskoteka, sve ovisno tko je s kim se u to vrijeme ratovao… Dejan je tamo ostvario bitne kontakte te upoznaje i bubnjara Traka (Zabranjeno pušenje) koji je tada svirao s Fantomima. Tamo je snimio, zajedno s pokojnim Dinom Dvornikom, live CD “Live in Munich”. Svi koji su radili po tim nesretnim diskačima znaju da je to smrt za kreativnost, tako da se 1994. na poziv prijatelja Kneže Dejan vraća u Zagreb, gdje se zapošljava u njegovoj promoterskoj firmi.

S Tonijem (gitarist Zabranjenog pušenja) se zna i surađuje još od tinejdžerskih dana u Slavonskom Brodu te ga on poziva u band “Hard Time” gdje svira bas do 1997. Tada biva pozvan na audiciju za “Divlje jagode” i na audiciji prolazi. Počinje nastupati s “Divljim jagodama” i taj period traje sve do 2005. Tada je tek Dejan ispekao zanat kako treba, jer uz svirku ima još milion drugih stvari koje čovjek tek nauči na turnejama. Tako snove o slavi lagano zamjenjuje stvarnost, a to je upornost, rad i strpljenje.

Još za vrijeme rata Dejan u Münchenu upoznaje Anitu Valo i Meri Jaman i nastaje grupa Meritas, čiji je i danas producent. Već 14 godina koliko je u Zagrebu Dejan producira i koproducira mnoge svima nam znane pjevače i grupe: Meritas, Divlje jagode, Hard Time, Vannu, Massima, E.N.I. i mnoge druge… Jedan period svira i s Massimom s kim i do danas usko surađuje na mnogim projektima kao što je “Metal Guru” te na njegovim solo projektima…

I tako, preko “brodske veze”, basista Pušenja Bleka te Toni i Pavo, Dejana zovu u Zabranjeno pušenje, gdje susreće izuzetno talentiranu i veselu ekipu koji ga prihvaća u svoje redove i s kojima i danas svira…