Godina izdanja:

1989

Podijelite:

Male priče o velikoj ljubavi

Guzonjin sin
U mojoj ulici ne prodaju se kifle,
Ne teče saobraćaj i dim
U mojoj ulici nema fukare,
Jer ja sam guzonjin sin

Oko mene rastu čempresi i drot,
Večeras imam party, a ujutru trim
Lijepe žene dolaze kod mene,
Jer ja sam guzonjin sin

Jede se kavijar, pije se džin
Ima se para, ima se s čim
Ponekad trava, nikad heroin
Jer ja sam guzonjin sin

U školu me vozi samo auto pravo
Sa mnogim sam pjevačicama spav'o
Sa sobom nosim svoj mali karabin
Jer ja sam guzonjin sin

Moja raja me baš ne vole,
Zavide mi na moje uspjehe
A ja sa svima najbolje, a ja sa svima fin
Jer ja sam guzonjin sin

Jer ja sam

Al' kad me ona zovne "Hodi malo 'vamo!",
Ja odma' potrčim
Jer mačehu ja volim više nego starog
Jer ja sam guzonjin sin

Jer ja sam
Ja sam guzonjin sin

Danas sam dobio svog novoga Porshe-a
I malko ću se voziti sa njim

Jer ja
Ja sam guzonjin sin
Javi mi
Kad budeš u sobi sa muzikom u mraku i sa sjećanjem,
Kad poželiš da ti jutro ne svane
Znaj, ja te još uvijek volim, mene vazda možeš nazvati
Javi mi, javi mi, ja ću čekati

Kod kuće kad ti slože frku zbog kola slupanih
Između prsta kad ti cigara dogori
Znaj ja te još uvijek volim, mene vazda možeš nazvati
Javi mi, javi mi, ja ću čekati

A žena kad te pita "Pa dobro, šta mi fali?
Zašto nikad ne radimo one stvari?"
Kad ode da se isplače sama, kad vrata zalupi
Znaj, ja te još uvijek volim, mene vazda možeš nazvati
Javi mi, javi mi, ja ću čekati

Komšiluku kad postaneš sumnjiv
Što se stalno družiš sa klincima
Iz mračne ulice kad jalija ti vikne "'Oćeš guze hadžija?"
Znaj, ja te još uvijek volim, mene vazda možeš nazvati
Javi mi, javi mi, ja ću čekati
Piccola storia de grande amore
Sletio sam na aerodrom u Čitluku,
Rekli su mi "Tu ćeš vidjet' gospu Mariju!"
Ime mi je Giovanni, a zemlja Italija
Vodoinstalater sam solidnih primanja

Svirala sam orgulje u službi oca Ivana,
I sve što sam znala to su Bah, Isus i Marija
Zovem se Katarina i imam 17 godina
Najlepša freska Međugorja

Crkva je bila prazna kad ušao je on
Čuo se samo grandiozan Bachov ton
Otvorenih usta on priđe Katarini
Pa zar ovdje sviraju i anđeli?

Amore mio, Madre di Dio
Što si mi učinila?
Amore mio, Madre di Dio
Na grijeh me navela
Amore mio, Madre di Dio
Poslala si Amora,
A njegova me strijela pogodila

Ciao bella, ciao amore, ime mi je Giovanni
I sve u životu što želim, to si ti
Pomilova je po grudima, po nevjerovatnim grudima
A ona osjeti kako je đavo uzima

Basta signore, apelujem na vašu svijest
Mogao bi nas neko u božjoj kući srest'
Ona pobježe daleko u mrak iza orgulja
I tamo tiho zajeca

I svaki put kad se seti Giovannija
Njena ruka prođe kud je prošla njegova
I tako je đavo redovno uzima,
Hrist il' Giovanni, šta je istina?

Amore mio, Madre ...

I tako Io, Giovanni svake godine dolazio
Da nađem svoja carissima Katarina
Al' nje više nije bilo tamo, ona otisla via
Ja sam lutao sam krasom di Hercegovina
I bambini su trčali za mnom i vikali:
"Mama, mama ecco imbecille Giovanni, ecco imbecille Giovanni"
Pišonja i Žuga u paklu droge
Pišonju i Žugu je zovnuo na dernek jaran koji studira
Rekao je "Momci nemojte belaja, tu su raja kulturna!"
Amila je bila lijepa kao vila, starci su joj radili negdje u Iraku,
Rekla je samo "Uđite, momci!", pa se poslije izgubila u mraku

"Pišonja", reče Žuga, "ovo mjesto mi se ne sviđa
'Ajmo radje pred "Piramidu", ima finih putera"
"Odmori, Žuga, malo, matere ti, zar ne vidiš kakve su ovde trebe,
Zar već poslje pete pive moraš da praviš budalu od sebe?"

Pišonja, ovo mjesto mi se ne sviđa,
Niko se ne smije i čudna je muzika
Pišonja, ovdje se nešto čudno događa,
Sve je puno drogiranih pedera

A Pišonja odmah prifura Amili kao Indijana Džons onoj u Hong Kongu
Znao je, ne smije biti greške, ove fine ti odmah daju nogu
Pišonja taman složi pravu priču i odsvira "Crne leptire"
Kad se odnekud pojavi Žuga i poče da paranoiše

Pišonja, ovo mjesto ...

"Odmori, Žuga, malo, Tite ti, zar ne vidiš kakve su ovde trebe,
Zar već poslje šeste pive moraš da praviš budalu od sebe?"

Al' negdje oko pola tri na dernek upadoše drotovi
Neke frajere odmah prisloniše uza zid
Amila se prestraši, kaže "Joj, stari će me masakrirati!"
A onda ugleda Pišonju i pogled joj đavolski zasvjetli

"Maleni, želim nešto da ti poklonim
Maleni, primi ovaj dar moje ljubavi
Maleni, al' nešto moraš mi obećati
Prije jutra nećeš ga otvoriti"

Jedan drot prifura Pišonji, džepove mu prebira
Nadje Amilinu travu i reče "Slavko, imamo dilera!"

Pišonja reče "Drugovi, jel' se to, možda, snima neki film?"
Pisonja reče "Drugovi, ja nemam ništa s tim"

Pišonja, ovo mjesto ...
Pklatovi I - Invazija Pklatova
Postoji jedna dimenzija nepoznata čoveku
Prostor između svetlosti i senke, između nauke i praznoverja
To je dimenzija tamnih sila i perverzne imaginacije
Gospodari te dimenzije nazivaju se Pklatovi

Pklatovi imaju oči i uši i noge i ruke i ledeni dah,
Samo im je dodir potpuno mek, a korak previše lak
Zauzeli su cijeli naš grad i počeli sebi ljude zvat'
Nisi više znao 'ko je čovek, a ko je Pklat

Ubrzo su ušli u svaki naš dom i ljudima spustili zavjese
Svak je mogao da vidi samo unutra, ni'ko nije gledao napolje
Na ulice su pustili bijele medvjede, čija je dlaka sjajna
Došli su iz dalekog svemira, njihovo porijeklo mora ostati tajna

Mi smo Pklatovi i nemojte nam šta zamjeriti,
Mi samo želimo da mislite kao mi

Između nas draga ne postoji ništa, otkako su na naša vrata kucali
Ne čujemo vrisak komšinice, niti smo plin osjetili
Prazne su čaše, puna pepeljara, nestaje boje,
Srce kuca sporo tika-ta-tak
Nema više poljupca, ni svađe, ni šamara
Tvoga tijela draga ja se više ne sjećam

Mi smo Pklatovi i nemojte nam šta zamjeriti,
Mi samo želimo da mislite kao mi

Iskači kroz prozor mala i bježimo odavde,
U dvorište i park pa sve do kraja ulice
Ja ću na drugu stranu da im trag zametnem
Ti čekaj na kraju grada, neka auto bude upaljen
Pklatovi II - Veliki bijeg
Noćas smo probili obruč zajedno
Iza nas su magla, strah i zlo
U divljem bijegu bez kapi benzina
Konačno smo stigli na slobodno tlo

A Pklatovi su bili već na tragu,
Zvali da se vratimo jer brzo će snijeg
Hicem iz svoje bazuke
Natjerao sam ih u paničan bijeg

Predveče su poslali bijele medvjede
Htjeli da te oni otmu od mene
Ubrao sam strijele sa najvećeg bora
I gađao ih posred glavuše

I osjetismo opet onaj stari fol
Iz srca što je davno otiš'o
Dok smo sjedeli kraj vatre na staroj tvrđavi
Izgrebanih nogu i lica prljavih

Ovo nije kraj priče o Pklatovima
Oni žive skriveni duboko u nama i čekaju svoj trenutak
Kanjon Drine
Kanjon Drine je iza nas,
Stopamo Mufa, Kiki i ja,
Snijeg se topi, cesta je prazna,
Stao nam je stari kamiondžija

Planine gole vrletne lomile nam put,
Gazda je vozio vidno neraspoložen,
Više tužan no ljut

Smanjuje brzinu, pripaljuje cigaru,
U mraku mu svijetle oči,
Gazda tihim glasom reče:
Neće ovo, djeco, na dobro poći
Jer sve ide unatrag,
Živimo u plemenima k'o Apači,
A gde ćemo, djeco, i ja i vi
Nama srce kuca za sve njih
Probudi me, ovo je neki ružan san,
Što manje, dijete, znaš to si manje nesretan

Planine gole vrletne lomile nam put,
Gazda je vozio vidno neraspoložen,
Više tužan no ljut
Hadžije su sebi podijelili rejone,
Djecu evakuišu avionima,
A ja se osjećam nezgodno,
Kao zebra na Brionima

A vama će, djeco, biti najljepše,
Vi ste navikli rano u krevet,
Uskoro ćemo svi mi,
Imati izlaz samo do devet

Probudi me, ovo je neki ružan san
Što manje, dijete, znaš to si manje nesretan

Kanjon Drine je iza nas,
Ispred nas je ravna Romanija
Snijeg se topi, ništa neće
Zaustaviti dolazak novog proljeća
12 sati
Prošlo je 12 sati, mala, čarolije su nestale,
Konji postaše miševi, a kočije bundeve
Ti si opet jedna od šmizli dosadnih,
A ja nafurani student, polovni buntovnik

Prošlo je 12 sati, mala, čarolije su nestale,
Vrijeme je da se nove karte podijele
Večeras moraš stisnuti šake, u oči me gledati,
Sutra ćeš opet svoje snove živjeti

Foliram te da držim igru u svojim rukama,
Foliram te da znam kuda sada, foliram te da sam jak
Foliram te, ali tramvaj mi leži na grudima,
I ja bih malo plakao, ali glumim frajera

Uzalud mala taj pogled, kao iz francuskih filmova
Idi sada kući, ima i sutra dan
Jer prošlo je 12 sati, mala, čarolije su nestale,
Konji postaše miševi, a kočije bundeve
Straža pored Prizrena
Možda je večeras tvoja grupa, možda je večeras akcija
Bukurije je ostala sama, čeka jutro i poljubac
Čula ludački rade, da shvatiš nema vremena
Prst na obaraču i kletva u zraku, na straži pored Prizrena

Kažeš treba platit' račune jer duhovi hodaju poljima
Kažeš treba platit' račune da cvijeće nikne iz grobova
Vjeruješ li da će nestati prokletstva što ga vjetar nosi šumama
Kad jedan od nas bude u blatu na straži pored Prizrena

Možda je večeras tvoja grupa, možda je večeras akcija
Bukurije je ostala sama, čeka jutro i poljubac
A noćas će krv umjesto vina da zagrije srce do ljubavi
Zbog sumnjive slave i tuđih grijeha neka ginu mladi lavovi

Zamišljam, nedjelja je i lijepo smo se obukli
Dvije djevojke hodaju sa nama po toploj prizrenskoj kaldrmi
Ponosni i jaki ko' dva mlada jelena
Bit će mi žao što smo se sreli na straži pored Prizrena

Metak je nestrpljiv u cijevi, u ušima zvoni naredba
Pucaj na sve što je sumnjivo, momče, i ne žali iredentista
Čula ludački rade, da shvatiš nema vremena
Prst na obaraču i kletva u zraku, na straži pored Prizrena
Zvijezda nad Balkanom
Ovdje su nekada, mala, stajali
Stari vitezi i u isto ovo nebo gledali,
Proročanstvo čekali
Kose im postaše sijede, a mačevi rđavi

Uhode su bili svuda poslali,
Veliku, sjajnu gozbu spremili
Pjevače i lijepe gospe doveli,
Al' strepnja iz srca ne odlazi

Konji su bili nemirni.
Ratnici čvrsto stezali koplja, ćutali i čekali
Kad će jedna zvijezda
Na nebu nad Balkanom jače zasjati

A noćas su ljudi izašli na trg,
Izašli na trg i počeli govoriti,
Dok u noći svijetle šljemovi,
Šljemovi i pendreci
Na betonu razbacane stvari,
Cipele, tašne i barjaci
Kunem ti se mala jedna zvijezda nad Balkanom
Poče jače sijati

Sinoć, mala, čudan san sam usnio,
Oružje skriveno u sijenu i zamak što je gorio
Vatre u šumi, čuli su se bubnjevi, a
Jedna zvijezda nad Balkanom poče jače sijati

Kuća druga Radivoja svijetli na brijegu,
On ima poneku sijedu i trbuh veliki
On jede bombone i čisti pištolje na terasi
Jedne ljetnje večeri
Ograda visoka i psi su pušteni
Popio je tonu tableta ali san neće na oči
Doveli su mu klinku iz grada ali on je neće dotaći

Sinoć, mala, čudan san sam usnio,
Oružje skriveno u sijenu i zamak što je gorio
Vatre u šumi, čuli su se bubnjevi, a
Jedna zvijezda na nebu nad Balkanom poče jače sijati

Nazad na diskografiju

Produkcija
Diskoton