Trak (Branko Trajkov)

Trak

LIK I DJELO 1. Me, myself and I.. ( samo on..) 9.10.1966. u Zagrebu, reinkarnacijom starog makedonskog “tapandžije”, rođen rock bubnjar.

S 10 g. otac ga vodi na koncert omiljene grupe “Bijelo Dugme” – promociju albuma “Eto! baš hoću!” Tu, u zagrebačkom Domu Sportova, pjevač Željko Bebek izlazi na binu vrišteći tisućama ljudi, aludirajući na duže izbivanje grupe sa scene: …a ‘ko nas je otpis’o!..i vas!.. i nas!…… nek’ se j**e!….. Mali Branko u tom trenutku je shvatio što želi biti kad odraste.


1979. završava nižu muzičku školu, smjer – klavir (..spada pod udaraljke, majkemi!)

Sa 14, u nedostatku bubnjeva, samostalno čeprka po gitari i sa 15 već udara po električnoj.

Slijede prvi bendovi, garaže, podrumi, pozornost ženske populacije, prvi nastupi,

pivo, uobičajen start umjetnika u nastajanju..

’83 sa grupom “Karavele”, kao support na turnejama grupa “Električni orgazam” i “Idoli”. (lovu dijeli g. M.C, budući promoter Rolling Stonesa u Zagrebu, ’98..)

Krajem 80-tih, grupe “Mačke”, “Rocket stars”, svirke po cijeloj Jugi, prvi hitić – “Crvena Kristina” .

’90, konačno uz gitaru zaradio za prve bubnjeve, postao bubnjarom zagrebačke rockabilly teen atrakcije “Fantomi” svirajući pjesme kao što su:” Pivo, konjak, Stock”, “Duda, Dudica” i sl.

Sa “Fantomima surađuje na 4 albuma i do ’95, kad se grupa raspada, svira naviše od 500 “živih” nastupa.

Iste godine, diploma arhitektonskog fakulteta, vrijedan poklon roditeljima, za “na zid”. (..neka, neka, valjali su mi u životu..)

Tokom 90-tih, mota se po raznim zagrebačkim tonskim studijima i uči mnogobrojnezahvate i trikove “viđenijih” ton-majstora i producenata.

’94 dobiva posao na HRT-u, od ’95 do ’97- ton majstor u prestižnom studiju K.D. “Vatroslav Lisinski”.

Tih godina, kao muzičar i producent, surađuje i na mnogobrojnim projektima studija “Crno Bijeli Svijet”, grupe “Prljavo kazalište”.

2. Trak i Pušenje..

Nekako s jeseni 1996, Sejo, Elvis J. i Bleka, u jednom zagrebačkom klubu čuli su Traka kako svira gitaru i bez razmišljanja ponudili mu mjesto bubnjara grupe Z.P.

I, kako to obično ide, nakon par proba uslijedio je koncert u zagrebačkom “Domu sportova” i snimanje “live” albuma.. Trak je odmah prepoznat kao muzičar dorastao i najtežim zadacima postavljenim ispred ponovo oformljene rock legende (..uu, dobar je.. more ponijet zvučnika..) te mu grupa s povjerenjem prepušta ritmičke temelje svog energičnog zvuka, a isto tako, polaže i svoj život u njegove ruke, dajući mu u njih upravljač kombija u trajno vlasništvo.

Slijedi prvih 10 zajedničkih godina, ispunjenih beskrajnim turnejama, stotinama koncerata, desetinama snimljenih TV-spotova, stvaranjem novih pjesama pod okriljem uzbudljive čarolije koju stvara rock bend na putu.

Udružujući izuzetno nadahnjujuće okružje sa svojim muzičkim i moralnim kvalitetama te dodajući tome i šaroliko bogatstvo povijesti i geografije u kojoj djeluje Z.P., Trak ubrzano napreduje u svom umjetničkom izrazu te iz početne koncertne najave za solo: …hvalata na majkata! hvalata na tatkoto!.. i na patlidžan koji ga othrani…. -biva promoviran u: … aaaa pred vamaa!.. čovjek ricaste kosice!..oće popit, oće ukrast!.. zavodnik žena lakog morala…

Godinama, raste značaj bubnjara u grupi, možda najbolje opisan riječima Sejinog kolege Ramba Amadeusa: …ma, ja ti muzičare mijenjam na 20.000, ko gume, a samo bubnjara vodim na redovit servis…

Od 2001. Trak je zajedno sa svojim kolegama iz Z.P. u prvim redovima akcije – “Vratimo glazbu i ritam na njihova vjekovna ognjišta” tj. u srca mladih ljudi, stradalnika djelovanja mina.

Bend naime pokreće glazbene radionice koje se se održavaju dvaput godišnje, u Rovinju (ljeti) i Kranjskoj Gori (zimi) a Trakova je uloga – usmjeravanje polaznika ponovom pronalaženju svoga ritma i usklađivanje istog sa vibracijama okoline (vidi malo niže, pod – “privatluk”), te vođenje grupe zajedničkog muziciranja.

2005, prilikom stvaranja muzike za film “Nafaka” Trak ponovo uzima u ruke gitaru te sam svira većinu instrumenata u muzičkoj podlozi raskošne scene vjenčanja tamnopute Amerikanke i sarajevskog borca gdje uspješno spaja afrički ritam s nježnošću bosanskog sevdaha. (..paa, gledalo se “Gangs of New York”, ono.. Irci, Crnci..al nisam mazn’o ni tona..)

Inače, osim članova Z.P, Trakovi najbolji prijatelji su: John Bonham (Led Zeppelin), Keith Richards (Rolling Stones), Jim Morrison (Doors), John Lennon (Beatles), Forrest Gump i još par crnaca..

Naravno, i Garo Tavitjan, daleki rođak i kolega bubnjar iz grupe “Leb i sol”.

Kad u životu i muzici zapne, njih se pita.

Svoje druželjubive potrebe Trak proširuje i na: “Yamaha Maple Custom”, set bubnjeva za koncertne nastupe te” Yamaha Hipgig Manu Katche” manji set za potrebe studija i kućne svirke. Doboš je stari “Ludwig Supraphonic 6,5″ (je, je, John Bonham..), činele većinom “Istanbul” te pokoja Paiste i Zildijan.

Tu je još i vrijedna zbirka udaraljki: dva makedonska tapana, afrički djembe, egipatska tarabuka, indijska tabla, troje dajri, omanje brdašce raznoraznih šuški i zveckalica te naravno srce junačko i ljubav, da se ovlada tehnikom sviranja nabrojenog.

3. Privatluk..

Negdje u vrijeme turneje uz album “Bog vozi Mercedes”, nakon razgovora sa ocem Stojanom, vrhunskim harmonikašem, Trak zajedno sa tadašnjim “jaranom” iz Z.P, Brunom Urlićem, ulazi u svijet nepravilnih ritmova i prekrasnih makedonskih harmonija. Obojica postaju članovima grupe “7/8″,(nepravilna ritmička mjera) – pratećeg orkestra ženskog zbora “Ezerki” (žene s jezera).

Bruno uskoro odlazi iz Z.P. i preuzima vodstvo ove makedonske “etno” formacije a sve uz snažnu ritmičku podršku “tapana” i “tarabuke” koju još uvijek osigurava “tapandžija” rockerske duše. Ovaj, (Trak) ujedno i likovno oblikuje stiliziranog bubnjara – zaštitni logo Ezerki i 7/8.

Tu, u svojim korijenima, Trak otkriva zlatni rudnik originalnog nadahnuća i za rad u matičnoj, sarajevskoj grupi (..taman na pola puta od Zagreba do Skopja..).

Put bavljenja tradicijskim instrumentima, početkom stoljeća dovodi ga do hrvatske kantautorice Lidije Bajuk s kojom stvara puno mirniju muziku i iskušava se u tišim i akustički vrlo zahtjevnim uvjetima. S njom surađuje na 4 albuma i svira na mnoštvu koncerata u manjim postavama, širom svijeta, sve do Brazila..

S Lidijom, Trak dobija priliku i za edukativni rad te zajedno osmišljavaju seriju glazbenih radionica namijenjenih osnovnim školama a Trak autorski doprinosi i Lidijinom udžbeniku za glazbeni odgoj djece ovih škola.

Nadahnut druženjem sa mladima – žrtvama mina, Trak pokreće i samostalne radionice kojih je cilj što širem krugu ljudi i djece približiti čaroliju komunikacije bubnjevima.

Pritom koristi svoju zbirku instrumenata, bogato iskustvo svirke i života u rock grupi ali i mistična iskustva bubnjanja i plesanja sjevernoameričkih indijanaca (pleme Picuris – New Mexico). S njihovim se tradicionalnim “Plesom sunca i mjeseca” Trak susreo 2000. g. i odonda aktivno sudjeluje u godišnjim ceremonijama plesa i “indijanske parne kupelji – saune” (sweatlodge).

Govoreći o mistici, Trak se, Rambovim riječima, već godinama uspješno “servisira” i revitalizira, “rockerskom životu” unatoč, putem istočnjačke vještine Yoge ( …eno ga Trajkić, opet visi na lusteru…).

A ako ne “visi na lusteru” ili ne uveseljava stanare stambene zgrade “milozvucima” svojih moćnih bubnjeva, Traka se može najčešće naći kako trči kilometrima po najbližem brdu ili kako osvaja vrhunce nekog alpskog masiva.

Ukratko, kako se Trak sam opisao, komentirajući novi zakon o promilima alkohola u prometu: …Kaj, k***c, 0,2?… ja il’ sam 0 il’ sam 2…

Bos il’ hadžija…

Diskografija:

1989. “Blue Moon” – razni izvođači
1990. “Mačke” – “Mačke”
1992. “Fantomi” – “Sretan rođendan”
1992. “Rock za Hrvatsku” – razni izvođači
1993. “Ritam kiše” (tribute to Karlo Metikoš) – live
1993. “Fantomi” – “Planeta majmuna”
1994. “Fantomi” – “Best of”
1995. “Fantomi” – “Lice”
1997. “Zabranjeno Pušenje” – “Fildžan viška”
1998. “Zabranjeno Pušenje” – “Hapsi sve!”
1998. “Plavi Orkestar” – “Longplay”
1998. “Ethno ambience – live”
1999. “Zabranjeno Pušenje” – “Agent tajne sile”
1999. “Lidija Bajuk” – “Kneja”
1999. “Pun Kufer” – “Preko zebre”
1999. “Cinkuši” – “Zeleni kader”
1999. “Prljavo Kazalište” – “Dani ponosa i slave”
2001. “Zabranjeno Pušenje” – “Bog vozi Mercedes”
2003. “Ezerki & 7/8″ – “Livingroom”
2004. “Zabranjeno Pušenje” – “Live in St. Louis”
2005. “Lidija Bajuk” – “Luna”
2005. “Ado” – “Ja bih da mijenjam”
2006. “Ezerki & 7/8″ – “Baknež”
2006. “Zabranjeno Pušenje” – “Hodi da ti čiko nešto da”
2006. “Zabranjeno Pušenje” – “Muzej Revolucije”