Sinoć je u rasprodanom zagrebačkom Boogaloou održan još jedan koncert Zabranjenog pušenja koji će se pamtiti!

Možemo reći – ‘Ko preživi koncert Zabranjenog pušenja, taj je pravi hadžija! Gotovo tri i pol sata svirke, sinoć je u rasprodanom zagrebačkom Boogaloou, održalo Zabranjeno pušenje, kao od šale! Dobro pripremljena publika bend je dočekala s oduševljenjem kao da je od njihovog posljednjeg nastupa prošlo najmanje deset godina, a ne samo šest mjeseci.

Koncert je započeo svega petnaestak minuta kasnije od planiranog, energično, s pjesmom “Otpor stoko!” tijekom koje se Sejo Sexon obratio publici te obećao kako će se na repertoaru naći za svakoga ponešto. Prigodno, jer publika je bila upravo takva, obuhvaćala je sve generacije.

Uslijedila je ,”Neću da budem Švabo u dotiranom filmu”, s njihovog prvog albuma Das ist Walter te “Selena, vrati se Selena”. Pjesmom “Pos’o, kuća, birtija”, atmosfera je dosegla svoj vrhunac i tako je ostalo do samog kraja koncerta. Niz su nastavile “Pišonja i Žuga u paklu droge”, “Stanje šoka” te “Balada o Pišonji i Žugi”, koju je publika djelomice sama pjevala.

Sejo Sexon (i cijeli bend) održavao je interakciju s publikom kroz cijeli koncert te je svojim pričama i duhovitim satiričkim dosjetkama najavljivao svaku sljedeću pjesmu. Prisjetio se i njihovog prvog zagrebačkog koncerta, davne 1984.godine, koji se održao upravo u ovoj dvorani.

Pjesme “Dobar čovjek”, “Polovni Fender i napuknuti Shure” te “Novi je vijek”, s posljednjeg albuma “Karamba!” prihvaćene su kod publike jednako dobro kao i bilo koja “stara”.

“Karabaja”, “12 sati”, “Djevojčice kojima miriše koža”, “Guzonjin sin”, “Srce, ruke i lopata”, “Fikreta” i “Zenica Blues” dovele su nas do kraja koncerta. Nakon skandiranja publike “Hoćemo još, hoćemo još!” uslijedilo je još sat vremena provorazredne zabave.

Prvi bis izveden je šeretski, preko “Ibre Dirke”, “Šeki is on the road again”, “Novog vijeka” i “Javi mi”, čime su nas doveli do drugog bisa te “Kanjona Drine” i “Kažu mi da novog frajera imaš”. Za kraj su ostavili “Fildžan viška” i podsjetili nas zašto volimo sarajevsku raju.

I da ne odu samo tako, odrađen je još jedan bis, onaj od publike za bend i uz stihove “Ako me ostaviš”, Mate Miše Kovača, ispraćeni su s pozornice nakon tri i pol sata sviranja.

Zabranjeno pušenje sinoć je u publici probudilo zajedništvo, dobra sjećanja i ljubav i pokazalo da im je nemoguće biti prečest gost u Zagrebu!

S veseljem čekamo novu priliku za ponavljanjem.